Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.
Jeste li propustili aktivacijsku email poruku?
20. Tra. 2014, 05:56:18

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Vijesti
Molimo nove članove da čitaju i pridržavaju se
PRAVILA FORUMA
kako bi isti ostao pregledan.
 
Zahvaljujemo,
AiM Tim


New man in town

P.pw - Shorten urls and earn money!
Izmjeni temu


Statistika
Ukupno Postova: 244605
Ukupno Tema: 4873
Online danas: 11
Online ikada: 7506587
(05. Lis. 2006, 19:00:37 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu. « natrag naprijed »
 Str: [1] Dolje Ispis
Autor Tema: VAŽNO - Sve o kožnim problemima na jednom mjestu!  (Posjeta: 28354 )
mara
Administrator
Pathfinder
*****
Offline Offline

Spol: Ženski
Starost : 28
Lokacija: Zagreb
Postova: 9159



« : 04. Oľu. 2008, 13:29:09 »

Najcesci uzrocnici koznih problema su: grinje, gljive i vaske (uši). Ovaj tekst dati će vam opčeniti prikaz problema s kožom i njihovo lječenje. Za sve dodatne informacije pitajte u podforumu "Koža i dlaka".

1) GRINJE 

Po pravilu, prasici iz pet shopa imaju grinje. Cak i onda kada ne ispoljavaju simptome, najverovatnije ih imaju. Grinje se prenose direktnim kontaktom izmedju prasica, kao i preko kontaminirane piljevine i sena gde je boravilo zarazeno prase. Prasici najcesce dobijaju sugarac (mange mites), mada postoje i grinje koje mogu da napadnu usi i grinje koje zive na krznu.

MANGE MITES (SUGARAC)

Ove grinje su mikroskopski organizmi i nisu vidljive golim okom. One se zarivaju pod kozu i tamo buse kanale sto uzrokuje intenzivan svrab. Simptomi sugarca su: intenzivo cesanje, perutava koza, proredjivanje i opadanje dlake u pramenovima i kraste po telu. Kada god morsko prase ima problema sa cesanjem, opadanjem dlake i ranicama po telu, prvo treba posumnjati na grinje.

Moze se desiti da veterinar grebanjem uzme uzorak sa koze i posmatranjem pod mikroskopom iskljuci prisustvo grinja, tj. moze se dobiti "lazno negativan rezultat". Da bi se dobio pozitivan rezultat pod mikroskopom veterinar bi morao tacno da "ubode" mesto na kozi u kom se nalazi zarivena grinja, sto je tesko. Zato se kozni test u slucaju grinja smatra nepouzdanim i negativan rezultat ne znaci da prase nema grinje.

Intenzivno cesanje je bolno i neugodno za morsko prase, pa takvo prase ne voli da se mazi i cesto ujeda. Kraste se mogu javiti na donjem delu tela, ledjima, glavi, cak i oko ociju. Slike nekih drasticnih slucajeva: http://www.guinealynx.info/mites.html 

Kod prasica sa dobrim imunitetom grinje ne moraju da dovedu do ispoljavanja simptoma, ali oni mogu grinje da prenesu na drugo prase. Zbog toga, pravilo glasi da ako jedno prase ispoljava simptome prisustva grinja, obavezno treba leciti sve prasice koji sa njim zive!
Ova vrsta grinja je specificna samo za morsko prase, ako se prenese na coveka moze samo da izazovu trenutnu iritaciju koze, ali na coveku ne mogu da prezive. Zato odahnite.

Od svih vrsta grinja sugarac se smatra najopasnijim. Najosetljiviji su jako mladi prasici, stari, trudne zenke i prasici pod stresom (npr oni koji zive u pet shopu). Ako se sugarac ne leci i ako je prase imunokompromitovano, moze doci do konvulzija (slicno epileptickom napadu) i smrti. Ovo se desava samo u drasticnim slucajevima kada se grinje zaista zapuste i prase ima mnogo rana po telu.

EAR MITES (USNE GRINJE)

Ove grinje zive u usima. Simptomi zarazenosti su: pojacan tamni vosak u usima, cesanje, mlataranje glavom, u tezim slucajevima i gubitak ravnoteze (mada je gubitak ravnoteze cesto simptom upale uha).

FUR MITES

Ove grinje su vidljive golim okom i najcesce su pricvrscane za koren dlake i nepokretne. Grinje koje zive na krznu su najmanje opasne od svih vrsti grinja. http://www.guinealynx.info/furmites.html

Jedini efikasan i bezbedan tretman za sve vrste grinja je Ivermectin.

Ivermectin se moze primenjivati:
-topikalno (nanosenjem injekcionog rastvora na kozu iza usiju)
-oralno (davanjem oralnog Ivermectina preko sprica)
-injekciono

Injekcije Ivermectina, i uopste injekcije, se ne preporucuju zato sto su bolne i traumaticne za prase, a mogu dovesti i do hematoma. Nacin primene Ivermectina koji se najvise preporucuje i koji se smatra najlaksim i najbezbednijim je nanosenje na kozu iza usiju.
U slucaju usnih grinja, Ivermectin se nanosi direktno u usi.
Ivermectin je bezbedno davati prasicima tezim od 340 grama. Dozvoljeno ga je davati i trudnim zenkama.

Prilikom tretiranja prasica treba voditi racuna da se lece svi prasici, jer u suprotnom, ako se leci samo jedno prase, ono ce se ubrzo ponovo zaraziti od svojih "cimera". Takodje, posle svakog tretmana bitno je dobro ocistiti kavez.

Ivermectin se primenjuje lokalno najmanje 3 puta u razmaku od 7-10 dana izmedju nanosenja. U tezim slucajevima, ponekad je potrebno davati Ivermectin i duze. Poboljsanje na kozi se obicno zapaza posle par nedelja.

U Srbiji, Ivermectin se moze naci u veterinarskim apotekama. Ivermectin je antiparazitik i koristi se kod svinja, konja i drugih domacih zivotinja. U Srbiji je registrovan Ivermectin S-injekcioni rastvor, u bocicama od 30ml, 50ml i 100ml. To je 1% rastvor, tj. 1 ml solucije-injekcije sadrži 10,0 mg Ivermectina.

Da biste tretirali prase potrebno je da znate tacno njegovu tezinu u gramima kako biste odredili tacnu dozu. Doze vece od propisane mogu dovesti do nezeljenih efekata, a manje doze mogu biti neefikasne. Kolicinu 1% Ivermectina koja vam je potrebna odredjujete iz tabele na osnovu tezine praseta:
http://www.guinealynx.info/topical_ivermectin.html

Npr. za prase tesko 1200 grama potrebno je 0,06 ml 1% Ivermectina. Ovo je jako mala kolicina i za odmeravanje vam je potreban mali spric od 1ml koji se moze kupiti u apoteci. Kolicina od 0,06ml je 3 najmanja podeoka na spricu od 1ml, to je bukvalno 1-2 kapi. Vodite racuna da se ne predjete u odmeravanju Ivermectina i da ispravno citate podeoke.

Nakon sto ste tacno odmerili Ivermectin, nanesete ga na kozu iza usiju pri tom pazeci da stavite direktno na kozu, a ne na krzno. Ivermectin se preko koze iza usiju resorbuje i ispoljava isto dejstvo kao kada bi se dao injekciono. Nakon davanja Ivermectina nemojte prase kupati da mu ne biste skinuli Ivermectin. Ponovite ovo jos bar dva puta, sve u razmaku od 7-10 dana. Ivermectin koji se nanosi lokalno deluje i na vaske.

Tekst preuzet od maje001 - http://forum.zekoiprijatelji.com/index.php?topic=2940.0


MANGE MITES - TRIXACARUS CAVIAE – SELNICK MITE - šugarac


Trixacarus caviae je jedna od vrsta parazita koji napadaju kožu (saracopic mite) i pripada redu Astigmata.

To je mirkroskopski parazit koji živi pod vanjskim slojem kože životinje i uzrokuje jake bolove kopajući epidermalne tunele u koži i sisajući krvnu plazmu. Rezultat je najčešće svrbež, alopecia i dermatitis.


Slika prikazuje epidermalan tunnel sa T.cavie

Prijenos parazita dešava se prvenstveno kroz direktni kontakt sa zaraženom životinjom, iako se jaja mogu prenjeti posredno. Prijenjeti se može i kontaktom sa kontaminiranom steljom i sl., iako, parazit će rijetko napustiti domaćina. Domaćina najčešće napušta ili zbog napučenosti ili zbog smrti domaćina. Bez domaćina, obično ugibaju u roku od tri tjedna. Međutim, jaja koja polažu u koži, mogu neovisno preživjeti dugo vremena.
Simptomi:
-   nepodnošljiv svrab – zamorac se češka, pa čak i grize kožu, stvarajući otvorene  rane kao rezultat
= međutim, spominju se slučajevi šugarca bez svraba, ali sa gubitkom dlake i glljenjem kože
-   «guljenje» kože – izgleda kao perut
-   prorijeđena dlaka i/ili fragmentaran gubitak dlake – dlaka može padati u «busenovima», a korijen dlake biti će prekriven s «peruti» (slično kao kod gljivične infekcije)
-   najčešće inficirana područja: zadnji dio tijela, unutrašnja strana bedra, može se uočiti prorijeđena dlaka na trbuhu te na zadnjim nogama, ramena (prednjih nogu) i vrat
-   crvenija koža oko područja gubitka dlake
-   diranje područja kože koje je zahvaćeno može izavati takvu bol da zamorac izgleda kao da ima napadaj
-   zamorac, zbog nelagode koje osjeća, može promijeniti ponašanje i postati agresivan
-   ne nužno, inficirana koža može biti vruća na dodir
-       male sitne točkice na koži, izbočine, slične prištićima, pod kojima su šugarci

Teško inficirane životinje mogu imati simptome sekundarne bakterijske infekcije i stresa, uključujići gubitak težine i apetita i čak može doći do napadaja. Ovakve infekcije mogu biti opasne po život – T.caviae MOŽE UBITI ako se ne tretira na vrijeme! (Prestanak rada srce usred napadaja, gubitak apetita, dehidracija etc)
Najozbiljnije infekcije javljaju se kod mladih ili starijih bolesnih zamoraca koji su bili podložni stresu (npr. transport) i lošim higijenskim uvijetima. Reakcija kod zdravih životinja nije toliko teška.

U slučaju da je zaraženi zamorac boravio sa još jednim ili više zamoraca, tretirati se moraju svi, jer mogu biti nositelji šugarca bez da pokazuju znakove. Zdrava životinja može nositi T.caviae mjesecima ili godinama bez da pokazuje znakove, sve dok imunitet životinje ne oslabi, tijekom trudnoće, stresa itd. ***

***Što se ovoga tiče, našla sam dvije kontradiktorne informacije – jedna je da taj parazit živi pod kožom zamoraca zapravo cijelo vrijeme, cijeli život, i može se nikad ne aktivirati. Ono što mu pogoduje da bukne je oslabljeni imunitet, stres, prigodom neke druge bolesti, trudnoće, etc. Duga informacija nekako ovo zaobilazi, samo se spominje da mogu živjeti godinama bez da se aktiviraju.

linkovi:
http://www.cavy.wellington.net.nz/care/itchy.shtml
http://www.merckvetmanual.com/mvm/index.jsp?cfile=htm/bc/171524.htm
http://www.home.netspeed.com.au/reguli/mites.htm
http://www.veterinarypartner.com/Content.plx?P=A&A=684
http://www.animalhospitals-usa.com/small_pets/guinea_pig_diseases_parasitic.html
http://www.cavyland.org.uk/selnick.html
http://www.guinealynx.com/mites.html
http://www.oginet.com/pgurney/skinp.htm
http://www.lbah.com/gpig/guinea_pig_mange.htm

slike sa guinea lynx:
http://www.guinealynx.com/images/mites_kat.jpg
http://www.guinealynx.info/photos/jessicariekena-1.jpg
http://www.guinealynx.info/photos/jessicariekena-2.jpg
netretirani slučaj šugarca:
http://www.guinealynx.info/photos/cp2.jpg
http://www.guinealynx.info/photos/cp3.jpg
http://www.guinealynx.info/photos/cp5.jpg
cijeli topic o ova dva zamorčeka možete pogledati ovdje http://www.guinealynx.info/forums/viewtopic.php?t=8294
http://www.merckvetmanual.com/mvm/img/bgraph/exlgp47.jpg

Tekst preuzet od astrid - http://forum.zekoiprijatelji.com/index.php?topic=2395.0

2) VASKE - UŠI

Vaske koje napadaju prasice su vidljive golim okom, po pravilu svetle boje, najcesce duguljastog tela i brzo se krecu po dlakama. Osnovna razlika izmedju grinja i vaski je sto su grinje nevidljive golim okom, a vaske su vidljive i (vrlo) pokretne. Vaske se takodje prenose direktnim kontaktom sa zarazenim prasetom, preko kontaminirane piljevine i sena. Vaske takodje izazivaju svrab, ali najcesce ne predstavljaju veci problem za prase.

Vaske je lako iskoreniti topikalnim nanosenjem Ivermectina, postupak je isti kao u slucaju grinja:  http://forum.zekoiprijatelji.com/index.php?topic=2940.0

Vazna napomena! U slucaju da sumnjate da vase prase ima grinje ili vaske nemojte koristiti razne insekticide u obliku praska (npr Bubi prasak), spreja (npr Frontline), sampona i slicno. Mnogi od ovih proizvoda sadrze supstance koje mogu biti stetne za prase, a pri tom se sigurno necete resiti grinja.

Tekst preuzet od maje001 - http://forum.zekoiprijatelji.com/index.php?topic=2941.0

3) GLJIVE - Gljivična infekcija (“ringworm”)
 
Gljivicne infekcije kod prasica dovode do slicnih simptoma kao sugarac, pa ih je stoga tesko razlikovati. Od simptoma prisutni su cesanje, koza je crvena i upaljena, peruta se, a dlaka opada.
Gljivicna infekcija kod prasica najcesce pocinje na glavi i to na nosu, usima (usi izgledaju perutavo), oko ociju. Ako se gljivicna infekcija ne leci, ona se vrlo brzo siri, pa se moze javiti na ramenima i donjem delu tela.
 
Kao i kod grinja, gljive najcesce napadaju mlade prasice, bolesne, stare, trudne zenke. Pogodni uslovi za razvoj gljiva su toplo vreme i velika vlaznost vazduha. Gljivicne infekcije umeju da budu jako uporne i mogu trajati i po nekoliko meseci.
 
Postoji vise vrsti gljiva koje napadaju prasice, jedna od njih je kosopasica ("ringworm", uzrocnik Trichophyton mentagrophytes). Kosopasica dovodi do toga da dlaka opada u pecatima, a koza je perutava. http://www.guinealynx.info/fungus.html
Druga vrsta dermatofita koje ih napada je: Microsporum canis. Dermatofite se mogu preneti i na coveka, pa povedite racuna da perete ruke nakon dodirivanja zarazenog praseta.
 
Nacin za postavljanje dijagnoze gljivicne infekcije kod veterinara je uzimanje uzorka sa koze grebanjem i posmatranje pod mikroskopom. Vecina dermatofita fluorescira pod specijalnom lampom (Wood-ovom), ali ne sve. Fluorescencija definitivno ukazuje na prisustvo gljiva, ali odsustvo fluorescencije ne iskljucuje gljivicnu infekciju.
 
Bitno je naglasiti da se grinje i gljivicna infekcija kod prasica cesto javljaju zajedno, pa je nekada potrebno leciti oboje. U principu, kod problema sa kozom uvek se prvo sumnja na grinje jer su one mnogo cesci problem.
 
Lecenje gljivicnih infekcija:
 
Kod lecenja gljivicnih infekcija prednost se daje lokalnom lecenju, uzimanje antimikotika oralno se izbegava posto imaju mnogo nezeljenih efekata. Grizeofulvin se smatra prevazidjenim zbog toksicnosti, a i u Srbiji nije registrovan. Da bi se sprecilo dalje sirenje infekcije po telu bitno je kupati prase sa antigljivicnim samponom dva puta nedeljno tokom nekoliko nedelja.
 
U Srbiji je registrovan Mycoseb sampon (2% ketokonazol), a paralela mu je Aquarius. U Hrvatskoj je to Oronazol sampon (2% ketokonazol). U Hrvaskoj je dostupan i Imaverol za koji sam cula da je odlican.
 
Napomena! prilikom kupanja strogo vodite racuna da vam prase ne iskoci iz ruku i povredi se! Zbog toga se vise preporucuje to raditi u nekoj kadici na podu nego u lavabou odakle istraumirano prase moze lako da skoci.
 
Samponiranje se vrsi tako sto se prase prvo pokvasi toplom vodom, a onda se utrlja Mycoseb. Glavu kvasite samo koliko morate. Vodite racuna da voda i sampon ne dospeju u oci i usi (usi nemojte da kvasite!). Sampon se ostavi da deluje 10 minuta, a kako se vase prase tokom tog vremena ne bi prehladilo, obavezno ga uvijte u peskir i dajte mu da nesto gricka.
 
Nakon 10 minuta, prase dobro isperite toplom vodom, pa istrljajte peskirom (svaki put koristite cisti peskir zbog gljivica!). Zatim ga osusite fenom na tiho. Nikada nemojte vracati mokro prase u kavez! Bitno je prase dobro osusiti. Kavez morate dobro da ocistite kod svakog kupanja kako se u njemu ne bi zadrzale spore gljiva. Posle kupanja prase dobro zastite od promaje.  

Pored sampona, cesto je neophodno koristiti i antigljivicne kreme. Kreme koje se koriste u ovom slucaju su:
Daktanol (2% mikonazol), u Hrvatskoj Daktarin
Canesten (1% klotrimazol), tj Plimycol
Lamisil (1% terbinafin, iz mog iskustva najefikasniji).
 
Kreme se nanose na promene na kozi 2 puta dnevno tokom vise nedelja. Jos jedna stvar koju mozete da uradite da biste ubrzali ozdravljenje je da hranite prase kvalitetno i da pojacate vitamin C.
 
Srecom, vecina gljivicnih infekcija je vremenski ogranicena i nakon nekog vremena, ma koliko god infekcija bila uporna, ipak iscezava   
 


Tekst preuzet od maje001 - http://forum.zekoiprijatelji.com/index.php?topic=2942.0

Što je gljivična infekcija?

Gljivična infekcija je stanje kože uzrokovano gljivicama koje mogu inficirati mnoge vrste sisavaca, uključujući kuniće I zamorce. Gljivice žive na keratinu koji se nalazi u koži, dlaci, I noktima. Medicinski termini za gljivičnu infekciju su dermatofiti I dermatofitoze (one gljive koje uzrokuju kožne bolesti žive kao paraziti na ljudima i životinjama i nazivaju se dermatofiti (dermatomicete), a bolesti koje uzrokuju dermatofitoze).
Postoji nekoliko različitih vrsta ovih gljivica; najuobičajenija vrsta koja uzrokuje ovu bolest kod kunića I zamoraca je Trichophyton mentagrophytes, ali  Microsporum canis također može izazvati bolest.

Kako se gljivice prenose?

Gljive se najčešće nalaze ili na zaraženoj životiniji ili u nastambi, odnosno mjestu boravka zaražene životinje. Šire se ili direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom ili kroz “athrospore” – spore gljivica koje se šire sa životinje u njenu okolinu. Na taj način one mogu živjeti preko 18 mjeseci (u tepisima, na namještaju, filterima za zrak….) Mačke, drugi kunići I zamorci često su izvor zaraze jer mogu biti asimptomatični nositelji, mogu nositi na sebi I širiti gljivice bez da pokazuju znakove infekcije. Gljivice se mogu prenjeti direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom ili kontaktom sa nekim predmetom (češalj, stelja) koji je kontaminiran sporama. Pojavljivanje I infekcija varira. Mlade životinje I one pod stresom (npr. prenapučenost, vlaga, loša prehrana, nehigijena) često predstavljaju velik rizik razvijanja bolesti.
Koji su znakovi?
-   gubitak dlake (može biti u krug, cirkularan, a I ne mora)
-   “ljuskasta” koža, krastice
-   može se pojaviti crvenilo I svrbež
Kunići I zamorci zaraženi gljivičnom infekcijom imaju suhe I ljuskaste dijelove kože na kojima nedostaje dlaka. Kod kunića, rane obično prvo nastaju na galavi, nogama I stopalima (oko nokti). Kod zamoraca gljivice se prvo pojavljuju na ušima I glavi. Kod obje životinje, rane se se mogu proširiti na druge dijelove tijela I mogu postati crvenkaste I češto svrbe. Ako se životinja grebe I svrbi, to može rezultirati daljnjim povredama kože I sekundarnom bakterijskom infekcijom.

Kako se dijagnosticira?

Gljivična infekcija može se dijagnosticirati kroz nekoliko različitih metoda. Popularna, ali ne potpuno točna metoda za dijagnozu je kroz upotrebu specijaliziranog crnog svjetla, odnosno Woodove lampe – ultraljubičasta lampa. Ona emitira ljubičasto-plavi sjaj iz cijevi pod kojim gljivice postaju florescentne. Nekoliko vrsta gljivica postati će flourescentne ako se izlože Woodovoj lampi. Međutim, procijenjeno je da cca. polovica najuobičajenijih vrsta M.canis-a ne postane flourescentna pod lampom kao ni T. mentagrophytes, zbog čega ovo nije dobar instrument za dijagnozu kod kunića I zamoraca.

Woodova lampa

Druga metoda identificiranja gljivica radi se uzimanjem komadića dlake na rubu rane – dlaka se pregledava pod miroskopom korištenjem preparata KOH (potassium hydroxide – kalijev hidroksid (nisam sigurna u prijevod) koji ih čini vidljivijima. Od 40% do 70% infekcija može se dijagnosticirati na ovaj način.
Najbolji I najtočniji način za dijagnosticiranje gljivične infekcije je uzimanjem krastica I lišajeva sa kože I dlake na kojima se radi kultura. Postoji specijalan način ovakve culture specifično određen za identificiranje gljivične infekcije. 

pozitivan nalaz kulture gljivica

slika sa: http://www.lbah.com/ringworm.htm

Kako se gljivična infekcija tretira?

Gljivična infekcija može se tretirati na dva načina. Antifungicidna mast može se nanjeti na zaraženo područje ili se takav lijek može primijeniti oralno, odn. dati na usta. Ovo djeluje na taj način da se lijek kroz kožu inkorporira u novu dlaku, te zbog toga gljive ne mogu preživjeti. Obavezno konzultirajte veterinara prije upotrebe bilo kakvog ljeka! Uspješan tretman može potrajati nekoliko tjedana, pa I mjeseci.
Kako bi se tretirali kunići I zamorci sa izoliranim ranama, područje oko rane treba se ošišati do kože. Kod šišanja dlake, mora se biti oprezan kako se ne bi iziritirala koža jer iritacija kože može poraknuti infekciju da se raširi (znači ne obrijati do kože, nego skratiti dlaku). Lijek nanosite od vanjske strane inficiranog područja prema unutra, prema centru – ako se nanosi iz centra prema van, to može uzrokovati širenje infekcije. Imajte na umu da se škare I bilo koji predmeti korišteni pri tome I koji su došli u kontakt sa zareženom životinjom, moraju sterilizirati prije nego se koriste na drugoj životinji. Tada se rane mogu tretirati sa šamponima, kremama I ljekovima za to namijenjenima. Preporučuje se da se tretiraju sve životinje u kućanstvu (ako su bile u kontaktu). Griseofulvin (Fulvicin, Grifulvin, Grisactin), oralni lijek, može se koristiti samo u najtežim slučajevima. Ne smije se koristiti kod nosećih ženski ili kod životinja namijenjenih za uzgoj (?!).Butenafine se može koristiti kod zamorca. Tretman se mora nastaviti najmanje dva tjedna nakon što su nestale ranice.
Velik broj kunića može se tretirati sa 1% otopinom bakrenog sulfata ili sa metastabilized chlorous acid/chloride dioxide compound (LD disinfectant, Alcide Corp.). Ovo se također može koristiti kao prevencija u kolonijama u kojima je dijagnosticirana gljivična infekcija.
Zbog toga što gljivice mogu tako dugo preživjeti u okolini, vrlo je važno dobro očistiti mjesto boravka I okolinu životinje; odn. sva mjesta na kojima se zadržava. Spore su otporne na večinu preparata za čišćenje, međutim, izbjeljivač razrijeđen 1:10 sa vodom ili klorheksidinom ubiti će većinu organizama. Sve igračke, češljevi, posudice, sve što je bilo u kontaktu sa životinjom mora biti očišćeno I dezinficirano. Ovo se mora raditi za vrijeme tretmana I najmanje dva tjedna nakon izlječenja.
Ako je moguće, premjestite kavez van na sunce jer ono pomaže u rješavanju infekcije , ali nikako nemojte staviti kunića na direktno sunce jer može dobiti toplotni udar. Kunić mora imati hladovinu I mora mu biti osiguran način da se hladi! (vidi … )
Može li se gljivična infekcija prenjeti na ljude?
Da. Gljivična infekcija se može prenositi između kunića, zamoraca I ljudi. Pogotovo su ranjive osobe koje imaju oslabljeni imunološki sustav (HIV, koje prolaze kemoterapiju I sl.). Pri kontaktu sa zarašenom životinjom trebaju se nositi rukavice I prati ruke. Međutim, I ljudi mogu zaraziti životinje, zato pripazite ako neki član vaše obitelji ima problema s kožom.
Kod ljudi su zaraženi dijeli na koži okrugli I od tuda je naziv “ringworm” – za kuniće I zamorce negdje piše da su ranice također okrugle, a negdje da nisu, a negdje da može biti oboje (?).

http://www.houserabbit.co.uk/rwf/articles/skin.htm
http://petcaretips.net/ringworm-pet-rabbit.html
http://www.houserabbit.co.uk/rwf/articles/skin.html


Popis ljekova u Hrv. koje je Strici poslao

ANTIMIKOTICI

infekcije kože smatraju se lokalnim infekcijama. Ne ugrožavaju pacijentov život ali su neobično uporne i tvrdokorne. Obično ih izrokuju dermatofiti (Microsporum, Trichophyton, Epidermophyton), kvasnice (Candida, Cryptococcus, Torulopsis, Pityrosporum), dimorfne gljivice (Histoplasma capsulatum, Coccidioides, Paracoccidioides) i eumicete.
Sredstva protiv gljivičnih infekcija treba primjenjivati ciljano, jer pojedina sredstva djeluju samo protiv pojedinih vrsta gljivica.
Večina lijekova se primjenjuje samo lokalno jer bi eventualna sistemska primjena (oralno, parenteralno) dovela do trovanja zbog izrazite toksičnosti nekih od tih spojeva.
Registar lijekova u RH, 2003:
D01 Antimikotici dermatici
D01A Antimikotici za lokalnu primjenu
D01AA Antibiotici
nistatin – Nistatin
D01AC Derivati imidazola i triazola
bifonazol - Mycospor
bifonazol + urea – Mycospor mast
ekonazol – Ecalin
izokonazol + diflukortolon – Travocort
ketokonazol – Oronazol
klotrimazol – Canesten, Plimycol
mikonazol – Daktarin, Rojazol
D01AE Ostali antimikotici za lokalnu primjenu
terbinafin – Lamisil
D01B Antimikotici za sustavnu primjenu
D01BA Antimikotici za sustavnu primjenu
terbinafin – Lamisil
Antimikotici za lokalnu primjenu
Antibiotici
Nistatin
Nisatin je polienski makrolid dobiven iz plijesni Streptomyces noursei. Djeluje fungistatski i fungicidno na čitav niz gljivica in vitro

http://www.guinealynx.info/fungus.html
Tekst preuzet od astrid - http://forum.zekoiprijatelji.com/index.php?topic=494.0
Evidentirano
 Str: [1] Gore Ispis 
« natrag naprijed »
Skoči na:  

Zeko i prijatelji portal | Powered by SMF 1.1.13. © 2005, Simple Machines LLC. All Rights Reserved. Epsilon / TinyPortal v0.9.8 © Bloc